Hvar je kroz cijelu povijest uvjek je bio meta raznih osvajača koji su ga htjeli prisvojiti što je ostavilo trag u obliku bogate povijesne baštine iz burne prošlosti,
Ime Hvar potječe od grčkog naziva za otok – Pharos koji je otok stekao svoju slavu i moć kao važna pomorska luka u okviru mnogih carstva. Zahvaljujući svom položaju na prastarom plovnom putu povijest je ostavila brojne tragove na Hvaru, više nego na bilo kojem drugom jadranskom otoku. Stalne borbe za otok samo potvrđuju njegovu važnost i vrijednost njegovog teritorija .
Povijest otoka seže iz prapovijesti, od 3500. godine pr. Kr. Posebna prapovijesna kultura nazvana je Hvarska kultura (3500 – 2500 BC), prema nalazima u Grapčevoj i Markovoj špilji. U pisanu povijest otok Hvar ulazi 385./384. pr. Kr., kada na njemu Grci s otoka Parosa u Egejskom moru osnivaju koloniju na mjestu današnjeg Staroga Grada (Pharos). Nakon pada Sirakuze sredinom 4. stoljeća pr.Kr., Pharos je ostao nezaštićen te pada pod upravu Ilira 235 g.pr.kr. U 229. godine pr. Kr. Rimljani su osvojili Pharos i preimenovao ga u Pharia i predali vodstvo Ilisu Dimitriju Hvaraninu. Njihovo savezništvo je prekinuto 219 g.pr.kr. nakon ćega je Dimitrije pobjegao u Makedoniju a rimljani nastavljaju upravljati otokom. Tijekom rimskog doba brojne ville rustice su izgrađene na cijelom otoku uglavnom u Hvaru, Starom Gradu i okolici današnjeg Jelse.
U ranom srednjem vijeku Hrvati došli na otok Hvar te donjeli novu kulturu na otok. Mlečani su osvojili Hvar 1420 i ostali tamo do pada Venecije 1797 . U to vrijeme Hvar je postao glavna mletačka luka na istočnoj obali Jadrana. Godine 1510. izbila je pobuna pučana predvođena Matijom Ivanićem, podrijetlom iz Vrbanja na Hvaru. Buna je trajala četiri godine. Sukob je samo nakratko usporio gospodarski i kulturni uzlet Hvara. No, 19. kolovoza 1571. grad je napala turska flota pod zapovjedništvom Uluz–Alije i Karakoce. Osmanlije su pred Hvar doplovili sa 73 broda. Spalili su kuće, Arsenal, Kneževu palaču, komunalnu kancelariju, arhiv, sve crkve i samostane. Nekoliko mjeseci nakon turskog napada, na početku 1572. Hvarom je harala kuga. Umrlo je dvije trećine stanovnika. Nesrećama tu nije bio kraj. Prvog dana listopada 1579., i to u rano jutro, grom je udario u skladište baruta na tvrđavi. Lančane eksplozije rastrgale su utvrdu, a po gradu su se razletjeli njezini kameni dijelovi, oružje, drvene grede, ali i ljudski ostaci. Većina stambenih kuća i javnih zgrada bila je uništena ili oštećena. No, Hvar se oporavio od razaranja na kraju 16. st., te se u sljedećem stoljeću pojavio kao bogat grad s uspješnim gospodarstvom.
Tijekom 18. st. Venecija je sve više gubila utrku sa zapadnim svijetom, a s njom su propadali i dalmatinski gradovi, pa tako i Hvar. Njegovi kneževi su se željeli u dvije godine službe što više obogatiti, pa je to razdoblje obilježeno zloporabom vlasti. Ukinuto je slobodno raspolaganje novcem. Svi novčani viškovi Hvara poslani su u Veneciju. Posljednji udarac komuna je doživjela sredinom 18. st., kada je sjedište mletačke flote na Jadranu premješteno iz Hvara u Kotor. Hvar je postao običan grad u zapuštenoj Dalmaciji.
Mletačka Republika bila je na samrti. Dokrajčio ju je Napoleon Bonaparte pobjedama u sjevernoj Italiji 1796. godine. Austrija je zauzela Hvar 26. srpnja 1797., kada vlast Venecije nad otokom prestaje zauvijek. Mirom u Campoformiju 18. listopada 1797. Mletačka Republika je i službeno prestala postojati.
Nakon višestoljetne mletačke vlasti, Hvar dolazi pod Austrijsku vlast. Međutim, 1806. godine dolaze Francuzi, koji otokom vladaju do 1813. godine, kada se opet vraća pod vlast Austrije.
Godine 1919. otok su okupirali Talijani, pod čijom vlašću je ostao sve do potpisivanja Rapalskog sporazuma 1921. godine, kada otok pada u ruke novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnijoj Kraljevini Jugoslaviji. Tijekom drugog svjetskog rata Hvar je od 1941. do 1945. godine nominalno pripadao Nezavisnoj državi hrvatskoj, ali su se na otoku nalazili garnizovni talijanske i njemačke vojske sve do kapitulacije Njemačke. Nakon drugog svjetskog rata Hvar je kao i cijela Hrvatska bio u okviru komunističke Jugoslavije. U tom razdoblju od 1945. do 1991. Slijedi priznanje samostalne Republike Hrvatske (1992 ) čime je Hvar stekao svoju novu ulogu u samostalnoj Hrvatskoj. Tijekom Domovinskog rata 1991. do 1995. godine Hvar nije stradao od neprijateljskih granata, ali je smještajem izbjeglica sa okupiranih područja podnio težak teret koji se i dan danas još osjeća.
Reprezentativne palače, crkve, vrijedne slike i skulpture, važna književna i glazbena djela koja su stvorili od prapovijesti do danas rezultat se neiscrpne inspiracije otoka Hvara .
Hvar u 1960: